Zemljovid - Santiago de Querétaro (Querétaro)

Santiago de Querétaro (šp. za „Sveti Jakov Querétara”) ili samo Querétaro (tarasco Kꞌerhiretarhu za „Kod velikog loptališta”) je glavni i najveći grad istoimene općine i meksičke države Querétaro. Nalazi se u središtu Meksika, oko 213 km sjeverozapadno od grada Meksika, 96 km jugoistočno od grada San Miguel de Allende i 200 km južno od grada San Luis Potosí.

Grad je, zajendo s okolnim spomenicima, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 1996. godine kao „predivni španjolski kolonijalni grad čija se pravilna mreža ulica nalazi uz vijugave ulice indijanskih četvrti naroda Otomí, Taraski i Chichimeca”.

Jedno od astečkih loptališta po kojima je Querétaro dobio ime

[[Venustiano Carranza i drugi vođe Meksičkog ustavotvornog pokreta u Queretaru 1916. god Prema predaji grad je osnovan 25. srpnja 1531. godine, tijekom bitke Španjolaca i Otomí domorodaca, prilikom koje se dogodila pomračina sunca u kojoj se navodno ukazao apostol sv. Jakov na ružičastom konju, zbog čega su se domorodci predali. Istina je da je španjolska vlast nad ovim plodnim prostorima primorja došla postupno. Vođa Otomí indijanaca, Kho-ni, je prihvatio kršćanstvo 1532. god. i ustanovio naselje zajedno sa Španjolcem Juanom Sanchezom Alanisom, koje je dobilo kolonijalno ime Santiago de Querétaro, dok se od stjecanja neovisnosti grad češće naziva samo Querétaro.

Iako Querétaro nikada nije trebao postati biskupijom s katedralom, svi crkveni redovi su bili prisutni. Prvo su došli franjevci, augustinci i dominikanci, koji su osnovali svoje velike kuće, a uslijedili su isusovci i filipovci, kao i ženski redovi.

Grad je imao ključnu ulogu u snabdijevanju rudarskih naselja Guanajuato i Zacatecas na Kraljevskoj cesti (Camino Real de Tierra Adentro), a do 1680. god. postao je treći grad Nove Španjolske, odmah poslije Meksika i Puebla, s oko 30.000 stanovnika. Bogatstvo Querétara se očituje u brojnim spomenicima iz 18. stoljeća kada je grad obnovljen u baroknom stilu. U 19. stoljeću doživljava još jedan procvat zahvaljujući osnivanju tekstilne i duhanske industrije koje su zapošljavale oko 40.000 stanovnika. Grad uživa visoku autonomiju pod upraviteljem (Corregidor) od 1770. god., što je potaklo iznimnu trgovačku djelatnost.

Grad je imao važnu ulogu tijekom Meksičkog rata za neovisnost. Naime, u kući done Jozefe Ortiz, poznate po nadimku Corregidora ("upraviteljica"), okupljali su se i dogovarali pobornici neovisnosti 1810. god.

U Querétaru je suđeno nadvojvodi Maximilijanu, caru Meksika, kada je zbačen s vlasti. Tu je i streljan 19. lipnja 1867. na „Poljani zvona“ (Cerro de las Campanas), zajedno sa svojim generalima Miramonom i Meijom.

Početkom revolucionarnog pokreta 1909. godine, Querétaro je ponovno postao glavnom pozornicom političkih događaja. Tu je ustanovljeno Državno vijeće koje je donijelo Meksički ustav, koji je i danas na snazi, potpisan u Teatro de la República u Querétaru 5. veljače 1917. god., nakon dva mjeseca vijećanja.

Nakon što je stao na oko 35.000 stanovnika između 1910. i 1940. god., stanovništvo je počelo vrlo brzo rasti; od 50.000 1950., 130.000 1970., do današnjih oko 450.000.